Većina ljudi u kriptu upoznata je sa enkripcijom, koja skriva podatke u prenosu, i dokazima bez znanja (zero-knowledge), koji verifikuju podatke bez otkrivanja. Obfuskacija radi nešto drugačije: skriva sam kod. Zamislite ovako: enkripcija zaključava pismo u koverat, dok obfuskacija miješa mašinu koja piše pismo tako da niko, čak ni onaj ko je posmatra dok radi, ne može shvatiti kako funkcioniše.
Konkretna verzija koju je Vitalik Buterin opisao u posljednjem blog postu naziva se indistinguishability obfuscation, ili iO. Jednostavno rečeno, iO znači da ako dva programa rade istu stvar ali koriste različitu unutrašnju logiku, ne možete ih razlikovati kad su obfuskovani. Program se izvršava, proizvodi stvarne rezultate i ne otkriva ništa o tome kako je do njih došao. U analizi je Buterin povezao iO direktno sa blockchain primjenom. Obfuskovani programi ne mogu spriječiti da budu kopirani, što znači da ne mogu držati stanje poput salda ili evidencije transakcija. A upravo to blockchaini rade. Spojite to dvoje, napisao je Buterin, i rezultat je nešto blisko „trustless trusted third party“, sistemu koji sprovodi pravila i proizvodi poštene rezultate a da niko ne mora vjerovati onima koji su ga izgradili. Jedan konkretan primjer: siguran, privatan sistem glasanja otporan na manipulaciju, bez multisig komiteta i bez pretpostavke da barem neki učesnici ostaju pošteni.
Istraživači su otprilike 20 godina pokušavali da izgrade dokazivo siguran iO. Rani pristupi su više puta razbijeni. Buterin je referisao ključni rezultat iz 2001. koji pokazuje da je idealna verzija obfuskacije matematički nemoguća, pa su se istraživači prebacili na iO kao sljedeći najbolji cilj. Posljednjih godina polje je dostiglo prekretnicu: kriptografi sada imaju konstrukcije koje postižu iO pod onim što je Buterin nazvao „razumnim sigurnosnim pretpostavkama“. To je stvarni napredak.
Kvaka je u vremenu izvršavanja. Trenutne iO šeme su tehnički polinomske, što znači da rastu sa veličinom ulaza umjesto eksponencijalno, ali je Buterin stvarni troškovni dodatak opisao kao „galaktički“. Šeme rade slaganjem više slojeva naprednih kriptografskih alata jednog unutar drugog. Rezultat je sistem gdje obrada jednog ulaza može zahtijevati faktore troška procijenjene iznad 10 na 10. potencu, sa sigurnosnim zahtjevima koji šifrovane tekstove čine hiljadama puta većim od standardnih konstrukcija. Buterinova procjena: očekivana vremena izvršavanja na trenutnim šemama premašuju starost svemira.
Buterin je iznio tri pravca koje istraživači slijede. Postavio je uloge jasno: ako bilo koji od tih pravaca uspije, rezultat je verzija kriptografije gdje se svaki protokol koji se može opisati sa trećom stranom od povjerenja može izgraditi bez nje. To pokriva privatne pametne ugovore, sisteme anonimnih akreditiva, šifrovano računanje na osjetljivim podacima i sisteme upravljanja koje insajderi ne mogu izigrati. „Ako uspijemo u bilo kom pravcu, nagrada je visoka: postoji stvaran smisao u kojem ćemo 'riješiti kriptografiju' — svaki protokol koji se može opisati koristeći idealizovanu treću stranu od povjerenja biće moguće sigurno implementirati. Ali stići dotle i dalje je ogroman izazov“, zaključio je Buterin. Tehnologija nije spremna, ali je putokaz, napisao je Buterin, jasniji nego ikad.
Izvor: Bitcoin.com