Elon Musk kaže da će novac prestati da bude važan do 2036, kada roboti i vještačka inteligencija (AI) budu proizvodili više dobara i usluga nego što ljudi mogu potrošiti. Predviđanje je iznio u opširnom intervjuu sa glavnom urednicom Economista Zanny Minton Beddoes, snimljenom u Gigafactory u Teksasu i objavljenom krajem jula 2026. u okviru serijala Insider tog lista.
„Novac vam treba za hranu, stanovanje, prevoz, zabavu“, rekao je Musk. „Ako je toga u tolikom izobilju, za šta vam onda uopšte treba novac?“ Predvidio je deflaciju umjesto inflacije, uz argument da bi proizvodnja nadmašila novčanu masu kako roboti i AI preuzimaju proizvodnju. Naveo je i da bi vlade jednostavno mogle da izdaju čekove građanima kada dobra postanu dovoljno obilna.
Musk je verzije ove ideje iznosio i ranije. U razgovorima sa preduzetnikom Peterom Diamandisom opisivao je „univerzalni visoki prihod“ koji zamjenjuje osnovni prihod, rad koji postaje opcion i novac koji gubi značaj. Kao model pozitivne AI budućnosti navodi romane iz serijala Culture pisca Iaina M. Banksa, u kojima napredne mašinske inteligencije zvane Minds vode proizvodnju i logistiku, građani nemaju materijalnih potreba, a novac se tretira kao znak siromaštva; SpaceX po brodovima iz tog serijala imenuje svoje dronske platforme. Diamandis godinama gura sličan argument izobilja kroz fondaciju XPRIZE, tvrdeći da će eksponencijalni napredak u energiji, računarstvu, robotici i proizvodnji spustiti cijenu mnogih dobara na nivo cijene sirovina i struje. Dijelove istog pogleda dijele i drugi tehnolozi: Mustafa Suleyman govori o univerzalnoj osnovnoj obezbijeđenosti zasnovanoj na obilju inteligencije, Sam Altman finansira eksperimente sa osnovnim prihodom dok gradi AI sisteme zbog kojih bi veliki transferi mogli postati nužni, a prognoze singularnosti Raya Kurzweila odavno pretpostavljaju da izobilje slijedi ubrzano računarstvo.
Nisu svi saglasni ni sa tvrdnjom o dometima AI ni sa 2036. godinom. Ekonomisti Američkog instituta za ekonomska istraživanja (AIER) i autori portala The Daily Economy tvrde da oskudica ne nestaje kada roboti pojeftine fizička dobra, nego se pomjera: kuća sa određenim pogledom, mjesto na vrhunskoj školi ili pažnja traženih ljudi ostaju oskudni bez obzira na to koliko industrijski proizvodi budu jeftini, pa novac, ili nešto slično njemu, i dalje racionira pristup tim stvarima.
Kritičari otvaraju i pitanja upravljanja. Ako mali broj kompanija posjeduje robote i energetsku infrastrukturu koja ih pokreće, raspodjela nastalog izobilja ne dešava se sama od sebe. Tesla se i sama dijelom vrednuje na ambicijama oko robota Optimus, a ta valuacija zavisi od investitora koji očekuju prinos u valuti za koju Musk kaže da će uskoro biti manje važna. Ekonomisti Tyler Cowen i Noah Smith ukazuju na komparativnu prednost kao ograničavajući faktor: čak i u svijetu u kojem AI nadmašuje ljude u većini zadataka, ljudi bi i dalje mogli da zarađuju tamo gdje je oskudni input ljudsko prisustvo, prosuđivanje ili odgovornost. Dostupnost energije, zemljište za data centre i fabrike robota, kao i brzina kojom institucije mogu da apsorbuju istiskivanje radne snage, mogli bi se pokazati kao stvarna ograničenja, a ne inteligencija samih mašina.
Musk je priznao da će tranzicija biti „neravna“ i da bi mogla donijeti društvene tenzije jer poslovi nestaju brže nego što ih nove uloge zamjenjuju, što je bliže onome što su prethodni talasi automatizacije zaista donosili: neravnomjerne dobitke, stvarne poremećaje i institucije primorane da se prilagođavaju pod pritiskom. Novac funkcioniše kao način koordinisanja kompromisa u uslovima oskudice, a roboti koji sklapaju kuće ili proizvode zabavu ne uklanjaju svaki oskudni resurs; energija, zemljište, politička moć i istinska novina ostaju ograničeni. Naredna decenija testiraće koja ograničenja zaista drže i da li Muskova prognoza uklanja ulogu novca ili joj samo mijenja oblik.
Izvor: Bitcoin.com News